Farsa u Versaju
| "Potpuno sam bez odbrane i nemoćan prema nepriljateljskom radu." |
(Albert Apponji) |
|
| Etnografska mapa Mađarske na osnovu gustine naseljenosti (bez
Hrvatske),Pal Teleki,1920. |
Povod za oduzimanje teritorija
je bila,da će ovako nastati pravedne granice u pogledu nacionalne raspodele.Ali već i iz
pređašnjih podataka se moglo videt da stvaranje nacionalnih država je bio samo
izgovor.U stvari,u nadi za evropsko autokratiju,francuskim liderima je bilo važno
rasparčavanje Austro-Ugarske kao konkurenta,i isto tako,darežljivo nagrađivanje -
znači zaduženje -rumunske,čehoslovačke i srpske države.
Dalji
dokazi
za
prekoračenje nacionalnih principa su,da na pariskoj konferenciji pobednika,mađarski
argumenti u suštini nisu bili ni saslušani.A delegacija je tražila samo,da u spornim
delovima zemlje da se raspišu referendumi,i da se uzme u obzir mišljenje onih koji tamo
žive prilikom utvrđivanje sudbine teritorija.Ovakvi predlozi (ako su i ikad bili
saslušani od nekih)opet i opet bili su pod divljem otporu :ili od strane političara
antanta ili od lidera država koje su dobile odsečene teritorije..Grof Albert
Aponji,vođa mađarske delegacije kasnije se ovako izjašnjavao o pariskoj
misiji:"Preživeli smo izuzetno teške dane,bili smo brižljivo izolirani sa
neproboljivom kordonom od svakog doticaja,od mogućnosti prikazivanja svojih
argumenata,čak, i od privatnih razgovora kojim bismo mogli ostvariti naše istine."
Krajnje odluke o tačnom
sadržaju mirovnih sporazuma,o promeni granica i drugim,uglavnom kaznenim odredbama je
donet od strane četiri pobedničkih antantskih velesila,takozvanih "četiri
velikih":Žorž Klemenso francuski,David Lojd Đžorđž britanski,Vitorio Orlando
italijanski premijer i Vudro Vilson američki predsednik.Na odluke o Mađarskoj je još
imao pravo prigovora Rumunija i dve novonastale državne tvorevine:Čehoslovakija i
kraljevina SHS (tojest kasnija Jugoslavija).
Ugovor je potpisao sa mađarske strane Agošt Bernard ministar
socijalnih pitanja i rada i Alfred Lazar Drase vanredni amabasador i opunomoćeni
ministar.
Peštanski Dnevnik je ovako pisao dana 4. juna 1920: |
|
„Danas pre podne u Budimpeštanskim crkvama zazvonila su zvona,fabrike su
uključile sirene,i u hladnjikavom jesenjem vazduhu talasuljući tužni glasovi označili
su žalost nad nacionalnom raspadom:danas poslepodne u 4 sati i 30 minuta u Trianonu je
potpisan mirovni dokument od strane mađarskih opunomoćenika.Danas dakle otcepili su
veličanstvene mađarske gradove:bogat Koložvar,Kašu Rakocijih,krunidbeni
Požonj,savremeni Temišvar,grad mučenika,Arad i sve ostale,odnegovane mile
dece,drage,lepe mađarske centre.Danas je učinjeno da mnoga naša braća,miliona
poštenih i lojalnih čoveka,ostali su bez domovine i stavili su okov na njihove vredne
ruke.I danas gospodari sveta misle,da su završili njihovo delo,da ovako
opljačkano,izkrvareno i osakaćeno samo jedan papir trebaju da nam pokriju vid. |
|
*
To je danas već više puta dokazano da,odluka u vezi Mađarske na pariskom savetovanju je baziran na mnoštvo laži.Naconalni-geografski podaci uzeti u obzir su jednostavni falsifikati.One su u skladu sa stvarnošću samo u tome da je u Mađarskoj pre I.svetskog rata srazmer krajeva sa nemađarskim stanpvništvom bio velik - ali nije bilo ni blizu ta veličina sa gubitkom teritorije zemlje!Na značaljnim delovima oduzetih teritorija mađari su bili u većini.Gde su Mađari stvarno bili u manjini,ni tamo nije značila da važi Slovačka,Rumunska,Srpska,Hrvatska ili Slovenska većina.Na primer na Karpatalju (karpatski deo današnje Ukrajne) sa žiteljima Rusinima(Karpatoukrajincima) nastaljuljuća Čehoslovačka na osnovu principa narodnosti (na koju se pozivalo) nije imao više prava nego Mađarska.Ni u Erdelju (Transilvanija) nije bilo samo Mađara(Sekelja) i Rumuna,nego u mnogim mestima Nemci su bili najbroljniji,kao u i Banšagu (Banatu) na primer.U ovom delu zemlje je nastala naročito "interesantna" situacija.Naima,ovo područje je bila najrodnija za pšenicu,i zbog toga i Rumunija i Srbija je polagala pravo na istog.Situacija je postala sve više napeta,i oružani konflikt između dve zemlje je zaustavila intervencija francuske vojske.Posle ovog Klemenso francuski premijer je predložio prestanak spora,i da se odluči održavanjem narodnog referenduma o pripadanju pordučja.Ovo je stvarno izmirila prepirke:Srpska i Rumunska država se brzo sporazumela,podelili su između sebe Banšag.Znali su,da narodni referendum na području sa 75% većinom Nemaca i Mađara nikome ne bi doneli povoljan rezultat.
Srpski,rumunski,slovački
i češki diplomate često su davali lažne podatke čak i velikim silama,što je bilo
važno naročito u pogledu Britanaca.(Velika Britanija je bila zainteresovan u Evropskom
miru,zbog toga se zalagala za granice koje su neprigovorljive iz pogleda nacionalnih,i s
tim smanji napetost između Mađarske i njegovih suseda.).Lojd Đžorđž Britanski
premijer kasnije,1928 je izjavio:"Sva
ona dokumenta,koje su na mirovnom pregovorima dati od strane određenih saveznika
naših,bili su lažni i zabludni.Mi smo odlučivali na osnovu falsifikata."
Mađarska
država je na kraju prihvatila nove granice u veri,da će kasnije biti mogućnost za
njihove promene mirnim putem.
Naime
Aleksandre Milerand,predsednik saveta ambasadora 6.maja 1920 u ime konferencije obećala
je mađarskoj delegaciji:"Ako bi se prilikom uviđaja na licu mesta pojavi se
potreba,da se promene granice ustanovljene u ugovoru,i ako komiteti za ustanovljanje
granica nađu,da pogodbe ugovora sadržavalju neku nepravdu,Mađarska zbog toga može
uložiti utok.Savezne i pridružene sile se slažu u tome da,Narodni savez stoji na
raspolaganju zainteresovanih stranaka u pravcu,da se priljateljskim regulisanjem
ispravljivanje granice moglo biti izvodljivo."Ovo izloženje sadržava i ugovor koji
je potpisan mesec kasnije.Kasnije jedno pismo koja je dospela u javnost svedoči o tome,da
je savez ambasadora još na dan Milerandovih obećanja uputio Narodni savez,da ne čačka
nove granice Mađarske.
*
U
mirovnom ugovoru velike sile su priznale stolećima nedostajajući nezavisnost
Mađarske,ali istovremeno i zabranili,da se odrekne toga.S ovim prvenstveno su hteli
sprečiti da nastane neki savez sličan Austrougarskoj monarhiji.Ovako nije uništena samo
ekonomija Karpatskog basena već je onemogućeno i dalja saradnja Mađarske i Austrije.Ovo
je potpuno odgovaralo interesima Francuske koja je težila za ulogom jedine velike sile u
Evropi.(Mora se dodati da tadašnje austrijske vođe težile su ne sa Mađarskom,već sa
Nemačkom da ujedine zemlju,međutim zapadne sile su i to zabranili.)
Pored gubitka teritorija i stanovništva i obaveza
finansijske naknade šteta,Mađarska je trebala da računa i sa drugim štetama uzrokovan
od strane novih granica.Zemlja je izgubila zajedno sa teritorijama 4/5 rudnika železa i
uglja,2/3 oranica i domaćih životinja,sve glavne pruge (bilo je i slučaja da su granice
bile preinačene samo da bi mađarska željeznica bila što više nepotpuna),i sva
željeznička kola koja su bile u dobrom stanju trebalo je predati susednim zemljama.
Pored ovih,Mađarskoj je bilo zabranjeno da drži veću
armiju od 35 hiljadu vojnika (nasuprot 280 hiljadu rumunskih,184 hiljada
srpsko-hrvatskih-slovenskih i 162 hiljada čehoslovačkih vojnika),dunavsku armiju je
trebalo predat,bilo je zabranjeno izgradnja vojne avijacije.
Pored mirovnih ugovora potpisani su ugovori o zaštiti nacionalnih manjina kako pobedničke,tako i poražene države.Susedne zemlje,međutim,uspeli su da izigraju ove uredbe ili da ih ne uzimu u obzir.Od stanovništva mađarske nacionalnost oduzeli su fabrike,prodavnice,zemlju,skoro potpuno učinili nedostižnom državnu službu i pravo glasa,zabranili su bilo kakvu upotrebu manjinskih jezika,zatvorili su mađarske škole,nacionalizovali su mađarske crkvene posede.Ova situacija nije poboljšana ni do dana današnjeg.Pored zvaničnih zabrana još je uvek na dnevnom redu "Marš Mađaru odavde!" i slični uzvici,kao i izjave tipa "U ovoj prodavnici ne poslužujemo Mađare!",kao i uznemiravanje mađarskih nacionalnih praznika.
Vraćajući se iz Pariza 20.1.1920 posle prvih pregovaračkih pokušalja grof Albert Aponji je izjavio: |
|
| "Još uvek smatram da sve ove nove državne tvorevine,koje žele izgraditi iz ruševine Mađarske,su nesposobni za samostalni život,jer se ne baziraju ni na ideji,ni na vodećoj državnoj misli.Da je valjana stvar sa ovakvim tvorevinama da se eksperimentiše,koje znače ogroman kulturni pad,ja sumnjam.Možda će ovo razmišljanje biti od uticaja na naše nepriljatelje.Pozitivno uporište međutim na ovo nemam.Ako bismo mogli direktno da pregovaramo sa našim nepriljteljima pod istim uslovima,bilo bi lakše.Kad jednom imam mogućnost moje stanovište za sat i po da predstavim,odmah posle samo i jedino nepriljateljsko stanovište dolazi do izražalja,onda bi bilo drsko da se misli,da moje razmišljanje bi imao uticaj nasuprot nepriljateljskog rada,koji odmah počinje,i protiv kojeg sam potpuno bez odbrane i nemoćan." | |
|
|
„Na mirovnom kongresu uputili smo se u pogrešnom pravcu.Trebalo je da budemo slepi,i da ne raspolažemo s nikakvim podacima o ovoj zemlji,i da mislimo da na ovakve krnjavanje možemo prisilit Mađarsku,bez da ga ne gurnemo u očajavanje.Ni Rumunija,ni Srbija nije zaslužila da zadovoljimo njihove preterane ambicije.Sigurno je,da je teško zemlji,kojem nismo ostavili ni uglje,ni rudnike,ni šume,ni industriju... |
|
...Stvarno smo malo preterali.”
![]()